Koliko je stanje u našoj državi loše, između ostalog, pokazuje činjenica da je čak i vjera u postojanje nekoga ko je želi i može uspješno voditi umrla. To se najbolje osjeti slušajući rečenicu koju, nažalost, mnogi izgovaraju: “Svi su oni isti!” A jesu li? I koji su ti koji jesu isti, a koji su oni koji nisu?
Jedina istina je ta da nisu svi isti. Ne zato jer ja tako kažem, nego zato jer ne mogu svi biti isti. U tom mom stavu uopće nije bitna politika, nego jednostavno život. Ja nisam isti kao Ivan, Emir ili Mihajlo. A nisu ni oni isti kao ja. Da ih ima ovakvih ili onakvih, to stoji.
Dakle, kakvi su? Devedest posto političara su krivi što ljudi misle da su i onih preostalih deset posto loši. Figurativno govoreći naravno, tačan postotak mi zapravo nije poznat. Mantra “svi su oni isti” nastala je zapravo od onih koji i jesu “isti”. To je onaj isti krug manje-više dobro poznatih političara (i njihovih sinova, kćerki, zetova, šurjaka, amidža, tečića i ostalih) koji su se uhljebili još za vrijeme zadnjih izdisaja komunizma, te do danas (ne)uspješno vladaju ovom našom jadnom i napaćenom državom.
Međutim, zaista uspješno vladaju svojim kućnim budžetima, jako debelim novčanicima i pozamašnim svotama na inozemnim računima. Sve u množini, naravno, jer imaju više kuća, apartmana na moru, vikendica u planinama, stanova u univerzitetskim gradovima, što domaćim, što inozemnim. Naravno, sve plaćeno iz budžeta.
Da bi se održao život na visokoj nozi, potrebno je ostati na toj poziciji. A kako će to oni najbolje osigurati? Pa naravno, tako da ubijede narod da ako dođe bilo ko drugi, neće biti bolje! I narod je u to, nažalost, povjerovao. Njihov jedini cilj je da vam ogade politiku, da učine da se ne zanimate za nju, i sto je najbitnije: da se njome slučajno ne počnete baviti (ni vi, ni vaša djeca). Kada uspiju da se počnete zgražati nad samim pomenom riječi politika, znaju da su uspjeli u svome naumu. Istovremeno, u taj posao “koji samo glavobolju zadaje” spremno guraju svoje supruge, kćerke, sinove i ostatak familije. Sve za vase dobro, naravno.
Kako sami sebe izaberu
Stav da su svi isti je najopasniji stav koji jedan narod može imati. Tako ćete odustati od svake nade već na samom početku, odlučiti da vas politika ne zanima i svoju budućnost i budućnost vaše djece staviti u ruke ljudima koji upropaštavaju vašu sadašnjost. I dok oni vama manipuliraju kako vi ne bi izašli na izbore, oni će svi izaći i OPET sami sebe izglasati. Svatko treba da zna jednu tužnu istinu: izašli vi na izbore ili ne, glasati će te. Ne svi, samo onoliki broj vas koliki je potreban da se ostvari određeni broj glasova za dobijanje pozicije.
Ti “isti” ce vam obećavati kule i gradove, stipendije i posao vašoj djeci, a nekada će vam velikodušno dati deset deka najjeftinije kafe i keks od 90 feninga.
Obični čovjek sve ovo promatra godinama i pita se kako i hoće li uopće moći platiti račune, knjige, lijekove. Uspjeli su ga protjerati iz vlastite države iako još uvijek u njoj živi. Uspjeli su da on šuti i ne pita puno. Ne buni se običan čovjek, sjedi i gleda dnevnik, prati predizbornu kampanju psujući na svaku drugu od političara izgovorenu riječ govoreći “ma svi ste vi isti”, istovremeno se pitajući dokle će to sve tako. Pa dotle dok to dopuštaš! Na izborima ne gube ili dobijaju pojedinci i stranke, nego vi, vaša djeca i vaša unučad! Zato se odlučite i glasajte, jer vaš glas može promijeniti one koji jesu “isti”.
A nisu svi “isti”. Ne može biti isti onaj koji godinama sjedi i ništa ne radi i još za to prima platu i onaj koji je tek ušao u politiku. Ne može biti isti onaj koji je ušao u politiku s jedinim ciljem “dobrog uhljebljavanja” i onaj koji ulazi u politiku da da svoj doprinos kao već ostvaren čovjek. Ne može biti isti neko ko već dvije decenije priča prazne priče, a iza sebe nema metra kvalitetno napravljenog trotoara i jedna osoba koja je na privatnom i privrednom planu uspjela, osoba puna potencijala koja želi da pokaže da zna, da umije, da može! Ne mogu biti i nisu svi isti!